ŠKLJOCANJE, ŠKRIPANJE, STISKANJE ZUBIMA

Budite li se noću zbog stiskanja ili škripanja zuba? Osjećate li ujutro zamor ili bol u žvačnim mišićima? Jesu li Vam ujutro zakočeni čeljusni zglobovi? Osjećate li bol ili pojačanu osjetljivost zubi na hladnoću? Primjećujete li da su vam zubi istrošeni? Imate li česte glavobolje ili bolove u području lica?

 

Škripanje i stiskanje zuba vjerojatno postoji otkad je i čovjeka. Mnoge kulture kroz povijest povezuju patnju, fizičku bol, “ludilo” i škripanje zuba. U Bibliji imamo nekoliko potvrda o tome u Starom i u Novom Zavjetu, a tek od prošlog stoljeća znamo da to nisu zli duhovi.

Termin potječe od starogrčke riječi brychein: škrgut zuba.

Američka Akademija Orofacijalne boli definira bruksizam kao dnevnu ili noćnu parafunkcijsku aktivnost koja uključuje stiskanje, škripanje, škrgutanje, mljevenje zubima. Ono se može jasno klinički dijagnosticirati na osnovi postojanja ekscesivnih brusnih faseta na zubima koje nisu mogle nastati normalnom mastikacijom.

Prema istraživanjima bruksizam danas varira do 20 %. Velik raspon incidencije može se objasniti upravo činjenicom da  80 % ljudi koji imaju neke od simptoma nije svjesno parafunkcije. Poznato je da 20 % ljudi stišće zubima danju, a 10 % ljudi koji imaju iste simptome noću. Bruksizam je najčešći u adolescentnoj dobi i u pedesetim godinama života, a starenjem, čini se, postaje rjeđi.

Uzroci ovih navika proizlaze iz stanja zuba, posljedica  su nepovoljnih odnosa gornje i donje čeljusti zbog manjka zuba, ortodontskih problema te nepovoljno usvojenih navika koji dovode do otkidanja, pomicanja i trošenja zuba. Ne-dentalni uzroci su emocionalni distres, duboki bolni podražaji koje pacijent trpi kao i različite traume. Sile koje djeluju na zubne strukture zajedno s mišićima, ligamentima i čeljusnim zglobovima obično su do tri puta jače od mastikacijskih, a sile stiskanja i škripanja mogu biti i tisuću puta jače od normalnih žvačnih sila. To je razlog obilnog „trošenja zuba”, pucanja cakline i ispuna, preosjetljivosti zuba, povlačenja zubnog mesa i destabilizacije pojedinačnih zuba (klimanje).

Mišići lica su preopterećeni i često hipertrofiraju, jednostrano ili obostrano. Elektromiografski se uočava abnormalno visok tonus mišića.

Pacijenti često opisuju bolne senzacije kroničnog tijeka u području lica i čeljusnih zglobova. Zglobovi na preopterećenost reagiraju vrlo kompleksno. Prvenstveno se troši zglobni fibrozni jastučić, rastežu se vezivne ligamentne strukture koje su odgovorne za otvaranje i zatvaranje čeljusti.

Posljedice dugotrajnog bruksizma često dovode do ograničenog otvaranja usta, mišićnih spazmova, bolova i nezgodnih zvučnih signala škljocanja.

 

Dentalna terapija kombinira se s psihološkom po potrebi, a može biti dvojaka;

Privremena ili reverzibilna terapija podrazumijeva privremeno mijenjanje postojećih okluzalnih odnosa ili položaja donje čeljusti. Izvodi se pomoću specijalnih mobilnih, tzv. stabilizacijskih ili relaksacijskih udlaga, koje privremeno mijenjaju postojeći kontaktni odnos zuba. Učinak je privremen jer se nakon uklanjanja udlage okluzalni odnosi vraćaju u prijašnje stanje.

U najvećem broju slučajeva služi kao početni oblik terapije s ciljem ublažavanja simptoma, opuštanja žvačnih mišića i stabilizacije odnosa u čeljusnim zglobovima. Eventualni uspjeh okluzalne terapije ukazuje na opravdanost promjene postojećih okluzalnih odnosa u terapijske svrhe, upućuje na dobru prognozu i pruža konkretne smjernice za definitivnu rekonstrukciju okluzije.

Definitivna ili ireverzibilna terapija je svaka dentalna intervencija koja trajno mijenja postojeće stanje zagriza, kontaktni odnos zuba ili položaj donje čeljusti u terapijske svrhe. Podrazumijeva uravnoteženje zagriza selektivnim brušenjem, konzervativnu terapiju plombama, protetsku rekonstrukciju i ortodontsku terapiju. Budući da se trajno mijenja postojeći kontaktni odnos zuba ili položaj mandibule, terapijski cilj nastoji se postići sa što manje promjena u postojećoj okluziji.

Naime, kada su dovoljne samo male promjene u kontaktnom odnosu zuba, okluzija se može uravnotežiti tzv. selektivnim brušenjem, ali samo i isključivo u slučajevima gdje se uravnoteženje okluzije može postići brušenjem u caklini zuba (prvi, vanjski sloj zuba). U slučajevima u kojima se cilj ne može postići brušenjem u caklini, indicirana je rekonstruktivna terapija plombama, inlayima, onlayima, overlayima te fiksnim ili mobilnim zubnim nadomjescima koji će nadoknaditi izgubljene zube i uspostaviti željeni kontaktni odnos.