Pulpa predstavlja živu srž zuba, a sadrži krvni splet te živčani završetak. Zubna pulpa zaštićena je unutar zuba relativno debelim slojem tvrdih zubnih tkiva caklinom i dentinom. Oštećenjem tog omotača, pulpa gubi svoju zaštitu i postaje osjetljiva, podložna upali i odumiranju, a nastaje uslijed ozlijede ili infekcije karijesom.

Traumom zuba tkivo pulpe je trenutačno izloženo mediju usne šupljine koja obiluje mikrorganizmima. Sama izloženost pretpostavlja početak upale te je traumu potrebno sanirati u što kraćem roku zaštitom zubne pulpe ili njezinim vađenjem (ekstirpacijom).

Zubni karijes napreduje sporo, postupno oštećujući tvrda zubna tkiva i približavajući se pulpi. Kad dopre do dentina, dolazi do „curenja“ proizvoda bakterijskog metabolizma kroz dentinske kanaliće prema pulpi. Ti metaboliti uključuju niz različitih kemijskih spojeva koji djeluju iritirajuće na pulpu i uzrokuju upalnu reakciju. U početku između bakterija i pulpe postoji relativno debeli sloj dentina pa su i kanalići na putu do pulpe dulji. Uz to je i promjer kanalića na periferiji dentina manji, pa štetne tvari iz karijesne lezije dospijevaju do pulpe u malim količinama. Dolazi do blage upalne reakcije koja se očituje kao kratkotrajna zubobolja na hladne ili slatke (rjeđe tople) podražaje. Napredovanjem karijesa u dubinu, sloj dentina koji štiti pulpu postaje sve tanji, a promjer kanalića postaje sve veći. To omogućuje sve većim količinama štetnih tvari da dopru do pulpe i uzrokuju izraženiju upalu. Pojačanjem upalne reakcije nastupa intenzivna bol koja postoji i u mirovanju, a dodatno se pojačava na hladne, tople i slatke podražaje. Kad se karijesna lezija sasvim približi pulpi, dentinski kanalići su vrlo kratki i prilično široki, što bakterijama omogućava izravan prodor i invaziju pulpe. Invazijom bakterija dolazi do teškog oštećenja pulpe i razvoja gnojne upale. Za takvu upalu je karakteristična intenzivna pulsirajuća bol koja se pojačava u ležećem položaju.

Pulpitisi

Upale pulpe dijele se na reverzibilne (povratne) i ireverzibilne (nepovratne). Reverzibilne promjene podrazumijevaju upalne reakcije u pulpi uzrokovane blagim iritacijama, primjerice karijesom koji je tek napredovao do dentina. Takve upale obično su praćene blagim bolovima koji traju samo za vrijeme trajanja hladnog, toplog ili slatkog podražaja. Liječenjem uzroka (primjerice odstranjenjem karijesa i izradom ispuna), reverzibilna upala se povlači i ne ostavlja posljedice. Ireverzibilna upala uzrokovana je jačim iritacijama, tj. prodorom većih količina štetnih tvari i/ili bakterija u pulpu. Simptomi su izraženiji, a pulpa je nepovratno oštećena. Glavni simptom koji razlikuje ireverzibilnu od reverzibilne upale je bol koja se javlja spontano, tj. bez djelovanja vanjskog podražaja. U slučaju ireverzibilne upale, samim uklanjanjem uzroka neće doći do njezina povlačenja, a pulpa će prije ili kasnije odumrijeti. Takvu nepovratno oštećenu pulpu potrebno je u cijelosti odstraniti iz zuba, a prostor koji je ona ispunjavala treba dezinficirati, zabrtviti i onemogućiti ponovno naseljavanje bakterija.

Upalna reakcija u pulpi može biti različitog intenziteta i može imati različite simptome. Intenzitet simptoma ne mora uvijek biti povezan s jačinom upale – često se dogodi da prilično jaka upala uzrokuje tek blagu bol i nelagodu, a ponekad uopće ne uzrokuje bol. U svakom slučaju, neliječena upala u pulpi uvijek nakon određenog vremena dovodi do odumiranja pulpe. Za odumrlu pulpu kažemo da je nekrotična – ona tada postaje neosjetljiva na bilo kakve podražaje. Ako je upala praćena blagim simptomima ili nema simptoma, može se dogoditi da bolest pulpe napreduje do nekroze, a da pacijent niti ne zna da je zub „odumro“. S druge strane, ako je upala praćena intenzivnim bolovima, pacijent se javlja doktoru dentalne medicine koji sanira upalu pulpe prije negoli ona napreduje do nekroze.